Menu
A+ A A-

Bolest kroz koju sam prošao donijela mi je dosta dobrog i još uvijek donosi

Danas je na Edukacijskom fakultetu i Fakultetu za tehničke studije održana premijera pobjedničkog filma na Dubrovačkom Film Festivalu „Velika bijela kuća“.

Pripremile: Fikreta Kerić i Lamija Grabus

Film je djelo grupe MladiCe (mladi liječeni od raka) a snimljen je u „Roditeljskoj kući“ gdje mladi volontiraju i pomažu drugim osobama da se izbore sa ovom bolešću. Mentor mladima pri radu bio je Zoran Zoka Ćatić. 

Nakon prikazivanja filma, u ime Udruženja MladiCe obratila se Nejra Musić, studentica Edukacijskog fakulteta. Prisutne je pozdravila i zahvalila im za šansu koju su pružili Udruženju da im pokažu svoj projekat. Naglasila je da nije lahko boriti se sa bolešću, ali da se borbom i upornošću sve može uspjeti. „Budite pozitivni jer to je nešto što nas drži kroz život“, zaključila je. 

Muhamed Mahmić, član Udruženja i student Fakulteta za tehničke studije prisutne je upoznao sa načinom rada i putem nastanka filma. Najavio je i nove projekte slične tematike. Govorio je o samoj ideji i načinu snimanja filma. U svom govoru za naš časopis istakao je: „Što se tiče samog filma krenulo je od momenta kada smo upoznali, sada već našeg prijatelja i mentora za film, Zorana Zoke Ćatića, koji je došao u Roditeljsku kuću. Upoznao se s nama, porazgovarao i došli smo na ideju da bismo mogli snimiti nešto. Ideja je došla nekako spontano, dogovori za snimanja bili su spontani, a Zoka je dolazio u Roditeljsku kuću kad su MladiCe imali okupljanja. Dok smo volontirali, kadrovi su se samo slagali, sve je funkcionisalo u najboljem redu i na kraju naša ideja se pretvorila u dokumentarni film „Velika bijela kuća“ koji govori o nama, mladim ljudima koji su imali teško iskustvo sa rakom, o onom što smo bili tad i onom što smo sada. I, naravno, nosi veliku poruku o „Velikoj bijeloj kući“. GRAND PRIX DUFF je samo dokaz koliku težinu ima ova priča i dokaz da se trud, rad, borba i zalaganje isplate.“

U nastavku obratio se Fuad Halilović, također član udruženja MladiCe i osoba koja je liječena od raka. Osvrnuo se na rad Udruženja, način i vrste aktivnosti te istakao da bolest, iako je loša, donosi dosta dobrog sa sobom. „Prvenstveno moja uloga u Udruženju jeste da sam već od svog liječenja volonter Udruženja. Nakon deset godina napokon sam odlučio da postanem i radnik Udruženja. U početku sam radio kao asistent na jednom projektu koji je bio vezan za perike  „Moja kosa, tvoja kosa“. I nakon tog projekta ja sam se prekvalifikovao i prebacio da radim taj projekat i da nastavim da radim te perike za našu djecu“, kaže Fuad za časopis Grafx.

 „U periodu kada sam se ja liječila nije postojala Roditeljska kuća. Tek na samom početku bila je informacija o Udruženju. Oni su bili u nekom razvoju i tek kada sam se ja izliječila došli smo na tu ideju da oformimo Roditeljsku kuću, da napravimno projekat, da imamo neko mjesto gdje smo svi zajedno povezani, i mi koji smo izliječeni od raka i roditelji i djeca koja se trenutno liječe sa svojim roditeljima i svo to medicinsko osblje. Danas je Roditeljska kuća zapravo ta koja nas sve povezuje i gdje je glavno okupljanje svih nas. Da nemamo Roditeljsku kuću, mislim da ne bismo imali gdje da se tako oklupljamo. Da smo svi zajedno tu, da hrabrimo jedni druge i mimo bolnice i mimo bolesti i da pričamo o svojim problemima i poslije raka i poslije izlječenja, ali naravno da onima koji se trenutno liječe i koji borave u Roditeljskoj kući na hematološkom odjeljenju dajemo savjete i dajemo vjetar u leđa kako bi vidjeli na nama da je rak izlječiv i da se uz mnogo rada, truda i borbe može izlječiti“, priča Emina Smajić.

Na koncu, prisutni su moglu uživati uz  interpretaciju pjesme „Moj je život moja pjesma“ u izvedbi Nejre Musić.