Menu
A+ A A-

Alhamijado književnost

 

Pod pojmom alhamijado književnosti podrazumijeva se književnost na narodnom jeziku pisana arebicom. Naziv je izveden od arapske riječi al-adžemije što znači strani, tuđi, nearapski.

Pripremila: Lamija Grabus

Alhamijado književnost je raznovrsna, kako po temama - ljubavne, političke, društvene, ilahije, kaside, mevludi, udžbenici, epistole, kratke priče, vjerske pouke, mistika, glosariitd., tako i po formama - u prozi često dijaloški oblik, u poeziji raznovrstan stih od pet slogova do osamnaesterca i od sažete lirske forme do razvijene epske poeme.

Dakle, nije to literatura sa dva ili tri tematska područja nego je to književnost sa svim temama koje mogu literaturu zanimati. Jedino što začuđuje je veoma mali broj imena autora pojedinih rukopisnih tekstova. Autori su se rijetko potpisivali ispod svojih djela mada su nam pjesnici svoje ime ugradili u stihu i stilu kojim je pjesma ispjevana. To osobito vrijedi za A. Ilhamiju, H. Kaimiju, M. H. Uskufija, Šejha Abdurahmana Siriju i jednog od posljednjih alhamijado pjesnika -Muhameda Rušdiju.

Po temama raznovrsna alhamijado književnost nije većeg značaja poklanjala ljubavnoj lirici. Ostao je pomen troje autora sa nekoliko pjesama koje samo nagovještavaju talentovane pisce. Od posebnog su interesa i vrijednosti oni bosanskohercegovački alhamijado tekstovi koji govore o društveno-političkim prilikama u BiH u vrijeme osmanskog perioda. Kao crvena nit provlači se, već od početka 17. stoljeća, tužaljka radi nepravde koja je bila prisutna a poseban odjek dobit će u pjesmi S. A. Ilhamije „Čudan zeman nastade”. Brojni su i drugi tekstovi koji govore o teškom stanju u BiH. Posebno mjesto pripada pjesnicima poput M. H. Uskufija, H. Kaimije, Mustafe Firakija.

Izvor

knjizevnostikonji.blogspot