Menu
A+ A A-

Empatija – možemo li je naučiti?

Pojam empatija koristi se za opisivanje širokog raspona iskustava. Istraživači emocija općenito definiraju empatiju kao sposobnost da osjete emocije drugih ljudi, zajedno s sposobnošću zamisliti što netko drugi može misliti ili osjećati.

Pripremila: Erika Hadžimahmutović

Savremeni istraživači razlikuju dvije vrste empatije:

Emocionalna empatija – odnosi se na vlastite osjećaje i osjećaje koje dobijemo kao odgovor na emocije drugih.

Kognitivna empatija – odnosi se na našu sposobnost  prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi.

      Da li je empatija vještina koja se može učiti?

Mnoga istraživanja dokazuju da empatija nije urođena sposobnost koja  je prirodno prisutna kod  ljudi, nego vještina koja se  može podučavati, unapređivati  i njegovati.

Empatiju možemo definisati i kao uzrok i posljedicu razumijevanja, te da je ona vrsta kognitivne i emocionalne spirale koja stvara most između učenja u učionici i primjene stvarnog života.

Empatija pomaže učenicima ili studentima da razmotre dva pitanja:

Ko sam ja?

Ko je neko drugi?

Kako se osjećamo?

Šta osjećamo?

Šta podnosimo?

Šta smo mi?

Kako se odnosimo jedni prema drugima?

Šta dijelimo?

Šta im je potrebno od mene, a šta meni treba od njih?

Podučavanje empatije, dakle, odnosi se na afektivnu i kognitivnu empatiju:

-osjećaj s,

-osjećaj uz,

i kroz drzge.

To je proces koji se odupire naljepnicama to jest ljudskim žanrovima: rase, seksualnosti, klase i druge groteskne estetike.

Empatija zahtijeva proučavanje. Morate razmjenjivati ono što mislite da znate da bi ste znali kako se neko drugi osjeća. Da bi neka osoba pogledala drugu osobu kao lijepu simetriju. 

Želite li podučiti suosjećanje?

Pomozite učenicima i studentima da ne pitaju: "Kako sam jedinstven?", već "Kako smo mi isti"?

Izvor: teachthought.com