Menu
A+ A A-

Zašto ljudi pomažu? Isti postupak – različiti motivi

U pozadini prosocijalnih ponašanja postoje tri temeljna motiva.

Pripremila : Erika Hadžimahmutović

Prvi motiv vezan je za evolucijsku psihologiju.

Evolucijski psiholozi smatraju da je pomaganje instinktivna reakcija usmjerena na dobrobit onih koji su ljudima genetski slični.

Prema teoriji evolucije Charlesa Darwina, ljudima je prevladavajući cilj vlastito preživljavanje i prosljeđivanje vlastitih gena. Te gene ljudi mogu proslijediti na način da imaju vlastitu djecu, ali i pomažući svoje genetske srodnike (braću, sestre i drugu rodbinu). Pomažući svoje genetske srodnike, ljudi povećavaju vjerovatnost da će se njihovi geni prenijeti na buduće generacije.

 

Istraživanja su potvrdila postojanje navedenog pravila selekcije srodnika. Tako su u jednom istraživanju sudionici naveli da bi u situacijama koje predstavljaju prijetnju po život (kao što je požar u kući), prije pomogli genetskim srodnicima, nego osobama s kojima nisu u srodstvu. To se pravilo potvrdilo i među muškim i među ženskim sudionicima te među sudionicima iz Amerike i iz Japana.

Ljudima čija je imovina stradala u nedavnoj poplavi mnogi su ljudi otvorili vrata svojih kuća. Bilo bi zanimljivo provjeriti koliko ih je u kuće primilo svoju rodbinu, a koliko ljude koji im nisu genetski srodnici. Isto tako, zanimljivo bi bilo provjeriti jesu li se možda dvoumili koga će primiti u kuću (između npr. prijatelja/poznanika i genetskih srodnika) i koga su odabrali.

Osim selekcije srodnika, a kako bi objasnili prosocijalno ponašanje, evolucijski psiholozi navode i normu uzajamnosti.

Fraza „Ja ću tebi pomoći sada, uz dogovor da ćeš mi uzvratiti uslugu kada meni bude potrebna pomoć“ najbolje opisuje tu normu.

 

Naravno da ljudi tu frazu ne govore drugim ljudima već očekuju da će djela pomaganja nekome povećati vjerovatnost da će taj neko tu pomoć njima u budućnosti uzvratiti. Ova se norma navodi pod pretpostavkom da je skupini potpuno sebičnih pojedinaca, u usporedbi sa skupinom koja je naučila surađivati, tokom evolucije ljudskih bića vjerovatno bilo teže preživjeti.

Neki su ljudi možda u svoje kuće primili svoje poznanike koji su zbog poplave napustili svoje kuće upravo uz ovakvo očekivanje, da će im oni možda u budućnosti tu pomoć uzvratiti, ukoliko je budu od njih trebali.

Na koncu, evolucijski psiholozi smatraju da su ljudi genetski programirani da uče socijalne norme  jer one donose prednost u preživljavanju. Naime, tokom stoljeća kultura je ljude naučila norme, poput onih koja je hrana otrovna i kako najbolje sarađivati.

 

Ljudi koji su to naučili imali su veću vjerovatnost preživljavanja, u usporedbi s onima koji to nisu naučili.

Jedna je od socijalnih normi upravo i vrijednost pomaganja drugima.

Evolucijska teorija teško može objasniti zašto ponekad potpuni stranci pomažu jedni drugima.

To pokušava objasniti jedna od teorija u socijalnoj psihologiji, teorija socijalne razmjene.   

Teoretičari socijalne razmjene ističu da dobit od pomaganja premašuje gubitke te je zbog toga ljudima u interesu pomagati drugima.

Prema toj teoriji, ljudi prate gubitke i dobitke u odnosima s drugim ljudima.

Za pomaganje ljudi mogu biti nagrađeni na različite načine:

1. Neko im može uzvratiti pomoć,

2. Pomaganje može ukloniti osobnu nelagodu osobe koja promatra nekoga u nevolji,

3. Mogu dobiti nagrade poput socijalnog odobravanja i povećanja osjećaja vlastite vrijednosti.

 

Prema teoriji socijalne razmjene, stvarni altruizam ne postoji jer ljudi pomažu samo kada dobici premašuju gubitke.Dakle, ova teorija naglašava da ljudi pomažu samo onda kada će od tog pomaganja imati koristi.

Neki se socijalni psiholozi ne slažu s postavkama teorije socijalne razmjene jer ne smatraju da pomaganje uvijek proizlazi iz vlastitog interesa.

 

Oni smatraju da ljudi nekad  drugima pomažu iz sebičnih razloga, ali i da ljudi nekad pomažu isključivo zbog samog pomaganja, odnosno da „imaju zlatno srce“.

Vezano uz posljednje navedeno, prema hipotezi empatija – altruizam, snažni osjećaji empatije i  suosjećanja sa žrtvom potiču postupke nesebičnog darivanja i pomaganja. C. Daniel Batson, najistaknutiji zagovornik ovog pristupa, smatra da se čisti altruizam javlja kada osoba doživi empatiju s drugom osobom kojoj je potrebna pomoć, i to na način da se „stavi u njezine cipele“ (tj. u položaj druge osobe i doživi događaje i osjećaje koje je ta druga osoba doživjela).

Čisti altruizam pomaganje je po cijenu gubitka, odnosno pomaganje neovisno o tome može li osoba pomaganjem nešto dobiti. Ukoliko neka osoba ne doživi empatiju s nekom osobom u nevolji, postat će zabrinuta oko toga može li tim pomaganjem nešto dobiti. Ukoliko procijeni da od dobiti neće biti ništa, Batson tvrdi da osoba neće pomoći.

Preuzeto sa  : http://www.istrazime.com/category/socijalna-psihologija/