Menu
A+ A A-

Trag mirotvorca Ibrahim-paše

Medresu u Travniku 1706. godine je dao sagraditi Elči Ibrahim-paša, koji je nosio nadimak Mirotvorac.

Pripremila: Lamija Grabus

Vezir u Bosni je u Travniku za svog vezirovanja podigao Medresu i uz nju biblioteku u koju je uvakufio 103 rukopisne knjige. Zanimljiv je tekst pečata koji je utisnut na svaki rukopis: „Uvakufio je Elči Ibrahim-paša govoreći: 'Dobra djela odstranjuju zlo…'“  Nažalost, nakon Drugog svjetskog rata svim medresama, izuzev Gazi Husrev-begove, u bivšoj Jugoslaviji bio je zabranjen rad. Nakon nekoliko teških ratova iz svakog je izlazila ranjena. Uz prekid od 48 godina u svojoj misiji, kada je bila zabranjena od tadašnjeg socijalističkog sistema, Medresa se od 1994. godine, kada je reaktiviran rad, postepeno uspravljala, organizirala i oformila u respektabilnu srednju školu gimnazijskog ranga.

U duhu vakufname osnivača Elči Ibrahim-paše, vezira bosanskog, svoje nastavne programe, smještajne internatske kapacitete i vannastavne aktivnosti uskladila je prema zahtjevima vremena. Medresa je pokazala kako je spremna uhvatiti se u koštac sa modernim vremenom, informatičkom revolucijom i bolonjskim obrazovnim okruženjem. Garant opstojnosti islamskih civilizacijskih vrijednosti, pored knjige Kur'ana i sunneta Poslanika, a.s., su svakako naše džamije, mektebi i medrese.

Džamije kao mjesta okupljanja i ibadeta, mektebi kao prve škole i medrese kao visoke škole u kojima su se izučavale islamske, prirodne i društvene znanosti. Medrese su bile kolijevke znanja, kulture i pismenosti muslimanskih naroda. Elči Ibrahim-pašina medresa postoji već preko 310 godina. U svojoj bogatoj historiji Travnik je imao više medresa. Među njima je bila najpoznatija Elči Ibrahim-pašina medresa, u narodu poznata kao Fejzija. Medresa se u islamskoj kulturi i civilizaciji, u prvim stoljećima islama, profilirala kao insititucija visokog islamskog odgoja i obrazovanja. Ova medresa od svog reaktiviranja 1994. godine pa sve do danas konstantno je imala ideju vodilju da bude elitna škola u kojoj će svi njeni učenici pronaći izvor znanja sa kojeg će se pojiti obiljem korisnoga znanja iz mnogobrojnih naučnih oblasti. Elči Ibrahim-pašina medresa je nesumnjivo opravdala svoje postojanje postignutim rezultatima u odgoju i obrazovanju i upravo zbog toga dobija pohvale i podršku mnogih dobronamjerinika. Ona se razvija iz dana u dan, prati naučno-tehnološki napredak i nastoji sva kvalitetna dostignuća primijeniti i ponuditi ih svojim učenicima.

Budući da Elči Ibrahim-pašina medresa ima višestoljetnu tradiciju u svom postojanju, ona je čuvar povijesnih tragova i činjenica te svjedok opstanka i razvoja, odnosno napretka bošnjačkog naroda. Bošnjaci su prepoznali važnost obrazovanja te je veliki broj djece vremenom pohađao muslimanske vjerske škole, počevši od mekteba, muallimhana pa do medresa. Islamsko učenje veliku pažnju pridaje intencijama koje se ogledaju kroz zaštitu i očuvanje života, vjere, potomstva, časti i imetka. Sve nabrojano u stvarnosti potvrđuje čovjekovu vrijednost i odgovornost. Krv ratnika i tinta učenjaka su tečnosti kojima je data jednaka vrijednost. Krvlju, trudom i naporom se brane te vrijednosti, a tintom se pravo i pravda ostvaruju.

Osnova našeg učenja se bazira na odgojno-obrazovnom procesu, podizanju mladih naraštaja na vjerskim principima, znanstavnim istinama i društveno korisnim aktivnostima. Polazeći od toga da je kulturna baština naslijeđe materijalnih i nematerijalnih, odnosno duhovnih dobara neke grupe ili društva, koje čine ostavštinu prošlih generacija te se brižno čuva u sadašnjosti kako bi dospjela i do generacija budućnosti. Tragom Mitrotvorca Ibrahim-paše uložen je napor i trud u afirmaciji Medrese u lokalnom, regionalnom, državnom pa i internacionalnom kontekstu i razumijevanju. Za uspješan rad ustanove i institucije kadrovi predstavljaju potencijal, a zgrade i objekti su samo okvir u kojem se odvijaju aktivnosti. Za ideju tumačenja vjere, educiranje naroda, odbrane domovine valja raditi, živjeti, ali i trpjeti. Ideja ne umire, ona ima svoj put do onog ko će je s ljubavlju primiti i prenositi s generacije na generaciju.

Izvor:

Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku 1706-2014. (monografija)